Govno jedno.


Gdje sam ono stao....


...


Prokleti ćevapi za marendu. Uvijek me uspavaju. Aj nema veze. Kad dođem doma ionako mi neće dat spavat. Svi navale na mene ko ose. Dođem umoran s posla, a ne bi dali odmorit... nema šanse.

A danas moram malog vozit na bazen. A poslije malu na balet. A bolje i to nego da je obratno. A štoš, morali smo ih upisat. Tamo se susjeda Đurđa po cijeloj ulici hvali kako klinci idu na plivanje, i tenis, i balet, i ritmiku, i engleski, i njemački, i talijanski, i pjevanje, i klavir, i violinu. Jebate, sve me strah da ne produže ukazom predsjednika tjedan na 12 dana ne bi li mali Snobičići dospjeli na sve te svoje obaveze...


E. I kuš onda nego i ti svoje... Pa šta su moji? Jadnici neki pa da ne idu i oni na te piz... ovaj, aktivnosti? E, al zajebali smo je neki dan. Našu malu primilo u vrtiću u grupu Bistrići. To su kao neki... ono... ekstra pametni. MENSA, i te fore. A njezinu nije. Pozelenila od muke. Al mi je bilo drago.... Više nego kila janjetine u Boraji.


Baš sam jučer učio svoju da mora sad maloj Snobičićki u vrtiću reć da nju nisu primili u Bistriće jer je Glupsić. Enojojna pa nek se pojede od zavisti. Eno je opet na balkonu, cvokoće. Biće da mali opet vježba violinu. Ne mogu ni zamisliti kako je tamo kod njih u sobi kad se ja ovdje ježim...


Moram priznat da me frka malo te violine. Neki dan mi žena rekla da je čula da jedni tu u blizini prodaju polovnu od njihovog malog povoljno. Jebate, pa neće nam valjda i tu nevolju na vrat... Sve se mislim kako da je od toga odgovorim... Ako se otvoreno usprotivim, onda sam tek usro motku, zainatiće se i eto nama u kući i violine, i flaute, i harfe, i klavira. Onog koncertnog, od šest kvadrata. Još ću morat rušit pregradne zidove po kući...


Nenenene... bolje će bit da ja to... onako... suptilno.